Povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava i manifestacije Noć knjige u Gradskoj kući održano je predavanje „Kako danas čitati Njegoša?” akademika prof. dr Siniše Jelušića i promocija reprint izdanja „Gorskog vijenca” iz 1913. godine, i „Luče Mikrokozma” iz 1845. godine.
U uvodnom dijelu svog izlaganja, Jelušić je istakao kako je Dan knjige veoma važan datum, naročito danas kada je, prema njegovim riječima, knjiga ugrožena. „Trebalo bi neprestano ponavljati da bez knjige nema razvoja ličnosti”, međutim ta trenutna kriza knjige, tj. sama riječ „kriza” implicira da to nije trajno stanje, već da je moguće prevazići ga, tj. moguće je nadati se promjeni na bolje, tj. povratku pisanoj riječi, istakao je on, dodavši da ipak spada među one koji pesimistički gledaju na tu mogućnost. „Bez knjige, po definiciji, imate jedno osiromašeno biće, dok se sa knjigom uspostavlja dijalog, stoga bi ovaj praznik trebalo da se slavi i van biblioteka, kao jedan od najznačajnijih praznika koji postoje”, rekao je Jelušić. On je pomenuo i to da porast nasilja u društvu nastaje kao rezultat ne samo pogubnog uticaja masovnih medija, već i odsustva knjige u životima nasilnika. 
Kategorija zla je, bez sumnje, dominantna tema u vijestima i medijima uopšte, a kod Njegoša je ona, kako je istakao profesor, „fundamentalna kategorija”. Misao Petra II Petrovića je uveliko bila usmjerena na problem zla, i u tome se krije jedan od razloga zašto je važno čitati tekstove ovog velikog pisca. Njegoš je danas važan zbog nekoliko ključnih pitanja koja je postavio, a među njima se, osim onog o prirodi zla, na početku izdvaja čuveno Što je čovjek, a mora biti čovjek? „Kako možemo znati da neko mora biti čovjek, ako ne znamo izvorno što on jeste”, konkretizovao je Jelušić, istakavši da je upravo to jedno od najteže formulisanih pitanja, na koje će pokušati da da odgovor.
Strogo uzevši, iz ugla filozofije kao nauke, Njegoš je pjesnik, ali ne i filozof, budući da je stvarao umjetnička djela, a ne filozofske traktate. Ipak, zbog prirode njegovog stvaralaštva, on se svakako može smatrati filozofskim pjesnikom. Na samom početku analize Njegoševog književnog djela, akademik je decidno rekao da Petra II nikako ne smijemo identifikovati sa svim onim što je napisano u njegovim tekstovima. Tako je „Gorski vijenac” jedno polifono, višeznačno djelo, u kome glavni junak suprotstvalja svoj princip sumnje, mišljenja, njemu potpuno suportnom, dominantnom principu akcije svepristunom među ostalim junacima u tekstu. Na trećoj strani se javlja Iguman Stefan kao princip kontemplacije. Siniša Jelušić je povezao ova tri principa sa slojevima u čovjeku, o kojima je govorio Vladeta Jerotić. Tako prvi, princip akcije, odgovara paganskom sloju kod Jerotića, budući da zastupnici djelanja ovdje žele da se osvete drugom i drugačijem, prema tome, neprijatelju sa kojim se treba obračunati. Principu koji zastupa Iguman Stefan odgovara starozavjetno načelo borbe, a ne ljubavi i praštanja, a sve u cilju dostizanja slobode. Treće načelo, hrišćansko, najkompleksnije, pripada Vladici Danilu, koji ne može prihvatiti krvoproliće, izbog toga zaustavlja radnju i one na akciju spremne. U njegovoj osnovi je ljubav prema bližnjem i praštanje.
Tako se vraćamo na pitanje biti, odnosno, suštine čovjeka. „Čovjek izvorno osjeća da nije konačno biće”, već teži transcendenciji, istakako je Jelušić analizirajući stihove Njegoša. „Ako se Njegoš čita bez religiozne dimenzije, onda je to promašeno čitanje”, dodao je on, ističući da se upravo u tom ključu mora posmatrati lik Vladike Danila, i njegov odnos prema onima koje pleme smatra neprijateljima/izdajnicima. Međutim, duboki pesimizam je takođe veoma prisutan u Njegoševom djelu, pa se postavlja pitanje o tome kako pomiriti hrišćansku nadu i mračni zemaljski svijet opisan u ovim tekstovima. Odgovarajući na to pitanje Jelušić je pojasnio kako u u Njegoševom stvaralaštvu: „Bog nikada svijet ne ostavlja, i ne ostavlja čovjeka, i bilo kako bilo, uvijek je to ono suštinsko egzistencijalno rješenje”. 
Potom se vraćamo na već pomenuto ključno pitanje zla. „Izvor zla je čovjek i njegova sloboda, jer se on u slobodi opredjeljuje za ono što nije dobro”, pojasnio je Jelušić analizirajući književni svijet Petra Drugog Petrovića. Ljudska bića nijesu mehanički programirana da čine dobro, već je pred njima slobodan izbor. Međutim, Njegoš prilazi kosmičkom rješenju problema, učenju o padu duše, što je obrađeno u „Luči Mikrokozma”. Lucifer se na nebu pobunio, a  u toj pobuni mu se priključio i čovjek, upravo je taj grijeh razlog zbog kojeg je ljudsko postojanje na Zemlji na vrsta odsluženja kazne. Ovdje se razotkriva i to da je čovjek biće, odnosno iskra, svjetlosti, zarobljena u tami materije.
Svi ovi odgovori na pitanja o prirodi čovjeka i zla su tek potencijalna rješenja. Njegošu kao filozofskom pjesniku bitno da postavi, odnosno, otvori pitanja i potakne na razmišljanje, a ne da da odgovore, zaključio je Jelušić.
Na kraju se okupljenima obratila mr Bojana Obradović, direktorica Biblioteke, koja je, nadovezavši se na predavanje akademika Siniše Jelušića, istakla da je bogastvo Njegoševog djela vidljivo u njegovoj višeslojnosti i višeznačnosti, kao i u mnoštvu pristupa kojima se ta književnost može analizirati. Tome u prilog svjedoči i činjenica da je JU Narodna biblioteka „Njegoš” ugostila brojne profesore i intelektualce koji su na različite načine pristupali tim tekstovima. Sve to su samo neki od razloga zbog kojih su u izdanju JU Narodna biblioteka „Njegoš” izašla reprint izdanja „Luče Mikrokozma” iz 1845. godine i „Gorskog vijenca” iz 1913. godine. Ona se zahvalila okupljenima uz poziv da svoje kućne biblioteke obogate ovim vrijednim knjigama.