Non omnis moriar – Danilo Kiš 1935-2025
Nacionalna biblioteka Crne Gore „Đurđe Crnojević“ i ove godine je obilježila 23. april, Svjetski dan knjige i autorskih prava, posvećujući pažnju velikom jugoslovenskom i svjetskom književniku Danilu Kišu povodom 90 godina od njegovog rođenja. Svjetski dan knjige, ustanovljen 1995. godine od strane UNESCO-a, tradicionalno slavi književnost i značaj knjige kroz različite manifestacije širom svijeta, a u Crnoj Gori ove godine, posebno, bila je organizovana svečanost u čast Kiša.
Predavanje o životu i djelu Danila Kiša, koje je održano u prijepodnevnim satima, bilo je posvećeno mladima, učenicima cetinjskih srednjih škola. Profesor Božena Jelušić je istakla ključne aspekte Kišovog života, uključujući teške okolnosti u kojima je odrastao. Danilo Kiš je, kao jevrejski dječak, bio svjedok progona, dok su njegovi majka i otac nosili težak teret tog vremena. A o tome kako se privikao na život u crnogorskoj prijestonici, dovoljno je izdvojiti: ”..Dobio je Cetinje i Cetinje je dobilo njega…”.
Kiš je, ipak, kroz sve te poteškoće, razvijao bogat jezički repertoar, govoreći mađarski, francuski, ruski i srpsko-hrvatski jezik. Njegova sposobnost da prevodi, naročito sa mađarskog, francuskog i ruskog jezika, ostavila je dubok trag u književnoj i prevodilačkoj kritici.
U centralnom dijelu programa, održano je književno veče na temu „Prevodilački rad Danila Kiša sa mađarskog, francuskog i ruskog jezika – Non Omnis Moriar“. Predavači su bili doc. dr Olga Vojičić Komatina, doc. dr Jasmina Nikčević i prof. dr Tatjana Jovović. Govorilo se o Kišovoj nevjerovatnoj sposobnosti da prenese emotivne i intelektualne nijanse jezika koje je prevodio, s posebnim naglaskom na poetiku avangarde i socijalističkog realizma, koji su oblikovali njegov prevodilački opus.
Docent dr Olga Vojičić Komatina u svom govoru ukazala je na jedinstveni pristup Danila Kiša prema književnosti i jeziku. Posebno je naglasila Kišovu sposobnost da uđe u različite literarne pravce, kako u svojoj poeziji, tako i u prevodilačkom radu. Kiš je, prema riječima Vojičić Komatine, bio duboko svjestan svih kulturnih i političkih izazova svoga vremena. U svom prevodilačkom opusu, Kiš je obradio djela pjesnika iz različitih književnih tradicija, koristeći ih kao mostove između različitih kulturnih prostora.
Vojičić Komatina je posebno istakla Kišovu ulogu u kontekstu avangardnih poetika i poetike osporavanja. Naime, neki od pjesnika koje je Kiš prevodio bili su bliski avangardnim tendencijama, dok su drugi, poput socijalista, predstavljali suprotnost tim tendencijama. Kiš je bio most između te dvije književne struje, što je bilo ključno za razumijevanje njegovog prevodilačkog rada. Sposobnost da se nosi sa kompleksnošću različitih književnih pravaca učinila je Kiša jedinstvenim u svom prevodilačkom angažmanu.
Docent dr Jasmina Nikčević u svom govoru detaljno je razmatrala Kišovu poetiku i njegov pristup književnom stvaralaštvu. Kiš je, prema riječima Nikčević, uvijek naglašavao važnost pisanja iz nužde, ne kao tehničke vještine, već kao unutrašnje potrebe, kao psihološkog oslobađanja. Citat koji je Nikčević istakla, “Pravi tekst je onaj tekst koji pisac piše zato što mora”, oslikava Kišov pogled na književnost kao na sredstvo koje ne smije biti samo tehnička vježba, već mora biti duboko emocionalno i intelektualno opravdano.
Prema Nikčević, Kiš je vjerovao da su „privilegovani trenuci“ oni trenuci života koji zaslužuju da budu zabilježeni, da se o njima piše. Ova filozofija je oblikovala i njegovu prevodilačku praksu. Kiš je pisao o temama koje su ga duboko pogađale, a to se ogledalo i u njegovim prevodima. Kroz prevode, Kiš je pokušavao da prenese te emocionalne i intelektualne izazove, bilo da se radilo o književnosti iz Mađarske, Francuske ili Rusije.
Profesor dr Tatjana Jovović se fokusirala na Kišov rad u oblasti ruske književnosti. Istakla je kako je Kiš bio izuzetno posvećen ruskim piscima, a posebno pjesnicima, čiji su radovi bili duboko ukorijenjeni u specifičnostima ruskog kulturnog i političkog konteksta.
Jovović je istakla da je Kišova uloga u prevođenju ruskih pjesnika bila izuzetna jer je omogućila čitaocima na Balkanu da se upoznaju s dubokom filozofijom ruskih poetskih tradicija. Pored toga, Kiš je bio ključni akter u kreiranju antologija, s posebnim naglaskom na pjesme koje su drugi priređivači, koristili u svojim zbirkama. Jovović je takođe napomenula da Kišovi prevodioci nisu bili samo literati, već i prijatelji, što je omogućilo dodatnu dubinu u njegovom pristupu.
U skladu sa programskom najavom, predstavljena je i izložba koja je prikazala izbor prevoda Danila Kiša iz fondova Nacionalne biblioteke Crne Gore. Posjetioci su mogli da vide različite interpretacije njegovih djela na nekoliko jezika, čime je još jednom naglašena njegova važnost kao prevodioca. Autorke izložbe su Milenija Vračar, bibliotekarka savjetnica i Dragana Kaluđerović, bibliotekarka.
Tokom cijelog dana, bila je otvorena mogućnost besplatnog učlanjenja novih korisnika, a učenicima i studentima su podijeljene knjige iz raznih oblasti koje Biblioteka posjeduje u svojim viškovima.
Ova manifestacija ne samo da je odala počast Danilu Kišu kao piscu, već je i ukazala na njegovu izuzetnu ulogu u prevodilačkoj tradiciji, čime je omogućena dublja povezanost među kulturama i jezicima. Svjetski dan knjige ove godine bio je još jedan podsjetnik na snagu književnosti da nadmaši granice i poveže ljude širom svijeta.